o šahu

O ŠAHU

Šah je sport, umjetnost i nauka.

Šah je dominantan predstavnik strateških misaonih igara u Evropi već punih hiljadu godina, posebno područje kulture i po takmičarskoj dimenziji posebno područje sporta (svjetska šahovska asocijacija FIDE ima 189 država članica).

Ravnoteža između dvaju polja osigurava jedinstvo i sklad između sportskih i kreativnih ciljeva – pronalaženje šahovske istine i ljepote u igri. Uvažavajući ovu ključnu vrijednost klasične šahovske kulture, šah je kraljevska igra i obrazovni predmet par excellence.

Bavljenje šahom zahtijeva zdrav stil života, dobru fizičku kondiciju, redovnu sportsku – tjelesnu aktivnost.

Učenje šahovske igre pomaže:

• Razviti kreativne, kritičke i reflektirajuće sposobnosti razmišljanja,
• Poboljšati vještine istraživanja, odlučivanja, koncentracije, kreativnog rješavanja problema,
• Razviti smisao o preuzimanja rizika, samoorganizacije i osjećaja empatije,
• Razviti sposobnosti za pronalaženje osjetljivih i kreativnih rješenja za društvene probleme,
• Razviti nove strategije u rješavanju problema,
• Razviti emocionalnu stabilnost i sposobnost učenja sa svakodnevnim životom i koristiti naučeno znanje u svakodnevnom životu,
• Vjerovati u vlastiti samostalni razvoj, kako bi doprinijeli i razvoju naše zemlje,
• Natjecati se za više nivoe s obzirom na akademske vještine,
• Znati svoje odgovornosti i biti u stanju preuzeti odgovornost,
• Imati poštovanje prema sebi i drugima u svakom pitanju i stanju i odražavati to u svome ponašanju,
• Biti svjestan svojih interesa i vještina kako bi ih koristili da dobrobit drugih,
• I razviti moždani kapacitet koristeći ga na najvišem nivou.

odgojne
karakteristike
šaha

Odgojno-formativne karakteristike šahovske igre su sistematski iskorištavane u ranijim povijesnim razdobljima, počev od arapskog razdoblja u razvoju šahovske igre, koje seže u posljednju četvrtinu prvog milenija naše ere. Vrlo važna uloga šaha bila je i u evropskom srednjovjekovnom sistemu obrazovanja svjetovnih feudalaca, kojima je šahovska kultura činila bitan dio njihovog intelektualnog odgoja. Čak i u kasnijim razdobljima, veliki mislioci visoko su ocijenili univerzalnost obrazovno-formativnih učinaka šahovske igre (naprimjer Sir Tomas Eliot). Ove ocjene potvrđuje na mnogobrojne načine savremena pedagoška praksa i istraživanje, koja daje sljedeću predstavu o odgojno-formativnim funkcijama šahovske igre:

Šah potiče intelektualni razvoj

Posebno utiče na razvijanje logičnog razmišljanja i na sticanje intelektualnih navika i vještina. Stručnjaci smatraju da je u ranoj školskoj dobi logično razmišljanje primjereno razvijati uz pomoć igranja šaha kao uz pomoć udžbenika logike, jer je poznato da čovjek u procesu igre uči mnogo bolje, motivisanije i učinkovitije u odnosu na ostale načine. Šah je izvrsna škola analitičkog i konvergentnog razmišljanja, ukazuje na dosljednost misaonih operacija, razvija sposobnost predviđanja i uvida da se odluke moraju temeljiti na stvarnim uslovima i tačnim izračunima. Šahovski trening također razvija sposobnost primjerene misaone analize, klasifikacije i generalizacije. Oblikuje sposobnost za pronalaženje optimalnih rješenja u kompleksnim situacijama u ekstremnim uslovima. Uz šah poboljšavamo našu memoriju, sposobnost koncentracije i usredotečenosti te sposobnost bržeg prijenosa težišta koncentracije. Šah razvija nezavisno razmišljanje i ličnu aktivnost.

Šah razvija kreativno razmišljanje

Igranje šaha razvija sve elemente kreativnog razmišljanja, jer u određenim fazama riješavanja šahovskih problema do izražaja dolazi sintezno, intuitivno i divergentno razmišljanje. Taj učinak dodatno povećava izuzetno visoka posebnost problemskih situacija u šahovskoj igri.

Šah odgaja i oblikuje karakter

Šahovska partija nije samo borba dva uma, nego i suprostavljanje dvaju volja i karaktera, pa zahtijeva i razvija samodisciplinu, odgovornost, sistematsku samokontrolu, objektivnost i ekonomičnost ponašanja, domišljatost i nepopustljivost u naizgled beznadnim situacijama. Ona promiče uspješne strategije za borbu protiv negativnih emocija i snage ličnosti u stresnim situacijama. Struktura šahovske igre uključuje uslove za oštre međusobne kritike i trenutnu povratnu informaciju u obliku protivničkih poteza, sportskih rezultata i estetskog postignuća stvaranja. Šah razvija niz mentalnih procesa, emocionalnu stranu ljudske osobnosti, stvaranje moralnih i etičkih stavova i osjećaj ljepote. Šah je društvena igra i blagotvorno utiče na razvoj komunikativnih linija karaktera i socijalizacije.

Nadareni i manje nadareni, mlađi i stariji, zdravi i fizički aktivni ljudi

Marjoram u svojoj monografiji „Podučavanje sposobnosti djece“ posvećuje čitavo poglavlju značenje šahovske igre za razvoj sposobne djece i dokazuje da je “šah izvrsna igra za svu djecu od 5 do 95 godina i može biti osobito zanimljiva i korisna za sposobnosti djece “. Također razbija pedagošku predrasudu po kojoj šah za odgoj djece predškolske dobi nije najprikladnija igra. Šta je s djecom s tjelesnim invaliditetom? Možemo li im čak ponuditi više od osjećaja kreativnog zadovoljstva u šahu i treningu? Uz odgovarajuće tehnološke i elektroničke uređaje, djeca s tjelesnim invaliditetom – također i slijepa – igraju s užitkom šah i to vrlo dobro.

šahovska
kultura

Vrijednosni temelji klasične šahovske kulture zasnovani su u 19. stoljeću. Pojam vrijednosti odnosno kraljevskosti šahovske igre obuhvata:

  • Da je šah sadržajno neiscrpna, povijesno važna, strateško misaona igra koja sadrži elemente sporta, umjetnosti i nauke, te ima utvrđenu teoriju svojih unutarnjih zakonitosti;
  • Da je šah analitičko sintetička ravnotežna igra i zato je remi prirodni ishod obostrano najboljih vođenih partija;
  • Da uslovi igranja šaha omogućuju stvaranje sadržaja i estetski dovršenih remek-djela;
  • Da šahovska partija omogućava jedinstvo i sklad sadržaja, kreativnih, estetskih i sportskih ciljeva u njoj;
  • Da je šah igra nad igrama u svom kulturnom i obrazovnom smislu.

Poznati velemajstor Milan Vidmar je već 1946.godine pojasnio uzvišeni značaj šahovske igre: „Šah nema prostora za hazarde. Šah je igra toliko bogata, neiscrpna sadržaja koja odstupa od značenja prvog poteza inventivnosti ljudskog duha. Zato je šah kraljevska igra i stoga je najiskrenija igra na svijetu. ” Klasični šah od Štajnica, Laskera, Rubinštajna, Kapablanke, preko Aljehina, Euvea, Botvinika, Keresa, Smislova, Talja, Petrosjana, Spaskog i Fišera, do Karpova, Kasparova, Kramnika, Ananda i Karlsena nedvosmisleno je kraljevska igra.

Možemo zaključiti da se šah razumijeva u smislu klasične šahovske kulture, kao organski povezan sistem igara, sporta, nauka i umjetnosti. Ovaj sistem predstavlja osnovu moderne paradigme šaha. S druge tačke gledišta – ako promatramo igru šaha kao proces, danas ga shvaćamo kao modeliranje životne borbe na psihološkoj i apstraktnoj filozofskoj razini.

Šahovsko modeliranje životne borbe može se održati samo u obliku sportske borbe. Sadržaj je kreativnost šaha. Što se tiče učeničke duhovne percepcije šahovskog sadržaja, kreativnost u procesu igranja je više povezana s meditacijom, dok su takmičarski sportski elementi s koncentracijom, fokusom pažnje.

Šah je područje duhovne kulture, a istodobno je i glavni predstavnik misaonog i mentalnog sporta s visokim pedagoškim potencijalima za razvijanje karakteristika razmišljanja i ličnosti. Pored tjelesno-pokretnog je drugo konstitutivno područje sporta sa svojom bogatom duhovnom i kulturnom baštinom očuvanom u šahovskim enciklopedijama, monografijama i drugim dijelovima šahovske književnosti.