Kratak historijat šahovskog kluba "sarajevo"

Inicijativa o osnivanju Šahovskog kluba u Sarajevu potekla krajem 1903. godine kada je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, na zahtjev grupe građana svih nacionalnosti, obavijestila Zajedničko ministarstvo u Beču „o osnivanju šahovskog kluba u Sarajevu“. U izvještaju se navodi podatak da je u Klub upisano 55 članova ljubitelja šahovske igre i uz to 8 stalno prijavljenih gostiju. Društvo je u smislu postojećih propisa u svakom pogledu bilo pod nadzorom i kontrolom vlasti. Statut Šahovskog kluba Sarajevo usvojen je i potvrđen od strane šefa Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, 16. januara 1904. godine. Možemo sasvim jasno reći da je organizovani šahovski život u Bosni i Hercegovini započeo osnivanjem šahovskog kluba „Sarajevo“.

Zahvaljujući „Bošnjaku“ saznajemo da je 13. decembra 1904. godine održan šahovski turnir u Sarajevu i to u prostorijama Restauracije Friedrich gdje su se za tri počasne nagrade natjecali poznati sarajevski igrači: Bruncwik, Finzi, Kubović, Lehow, Marek, Passler i Schlesinger. Iz Bosanskog glasnika saznajemo da su na konstitutivnoj skupštini Šahovskog kluba u Sarajevu 1904. godine u Predsjedništvo kluba izabrani: za predsjednika Schlesinger Friedrich, potpredsjednika Schwarz J., zapisničara Krainc Cyril, blagajnika Kubović P., i drugi članovi Lehow, Booroslawski, Pascher i Koller. U 1908. godini za predsjednika Kluba je izabran Kozmutz Kornelius.

Poslije I svjetskog rata Klub je obnovljen. Iz arhivske građe Velikog župana sarajevske oblasti iz 1923. godine i iz „Srpske riječi“ saznajemo da je Klub obnovljen  pod novim nazivom „Vidmar“ šahovski klub u Sarajevu i da je za predsjednik izabran prof. Ljudevit Astaloš. Klub je prema zapisniku skupštine nastavio kontinuitet rada prethodnog kluba, primio njegovo inventar i imovinu, a pravila su izmjenama usvojena i poslana na odobrenje Policijskoj direkciji u Sarajevu.

Kroz dokumenta pratimo još jedno obnavljenje rada Sarajevskog šahovskog kluba 1934. godine. Za počasnog predsjednika izabran je prof. Ljudevit Astaloš internacionalni majstor i član olimpijske reprezentacije prije II svjetskog rata, za redovnog predsjednika kluba izabran je Konstantin Smigeljski, a za potpredsjednika Vasilije Dragičević. Pravila kluba prihvaćena na osnivačkoj skupštini poslana su na odobrenje nadležnoj vlasti tj. Kraljevskoj banskoj upravi drinske banovine – Sarajevo. Od te godine redovnu su održavana klupska prvenstva i druge šahovske priredbe. Interes za šahovsku igru je naglo porastao, pa se broj članova stalno povećavao.

Prvi ženski šahovski turnir u Bosni i Hercegovni odigran je 1937.godine u organizaciji ŠK „Sarajevo“, a oko tih godina počeli su i u šahovskom klubu prvi brzopotezni turniri. U 1941.godini fašistička vlast je zabranila rad šahovskom klubu. Poslije oslobođenja klub doživljava svoj najznačajniji razvoj kada je bio jedan od najuspješniji na prostorima bivše Jugoslavije. Poslije Drugog svjetskog rata u organizaciji ŠK „Sarajevo“ gostovao je prvak svijeta Aleksandar Aljehin koji je odigrao dvije simultanke u hotelu Evropa, a pozivani su i drugi svjetski velemajstori kao što su Špilman, Rubinštajn itd.

Poslije Drugog svjetskog rata 1947. godine ŠK „Sarajevo“ kao prvak Bosne i Hercegovine igrao je polufinalni meč za prvenstvo Jugoslavije sa ekipom „Mladost“ iz Zagreba u restoranu „Triglav“ u Sarajevu. Šahovski klub „Sarajevo“ je 1957. godine osvojio Drugu ligu Jugoslavije u Mariboru otkada je bio redovan član Prve lige Jugoslavije. Šahovski klub “Sarajevo” je bio stalni član Prve šahovske lige Jugoslavije. Najveći klupski uspjeh u bivšoj Jugoslaviji šahovski klub „Sarajevo“ je postigao osvajanjem Kupa Maršala Tita 1960. godine. Na takmičenju je učestvovalo oko 8.800 timova, a šahovski klub „Sarajevo“ nastupio je u sastavu: Vlado Kozomara, Rajko Bogdanović, Muamer Osmanagić i Zdenko Grgić.

Svoju mnogostruku djelatnost šahovski klub Sarajevo je proširio i organizovanjem međunarodnih turnira. Sve je započelo 1957. godine. Uz učestvovanje renomiranih jugoslavenskih velemajstora (Trifunović, Puc, Minić…), te gostiju iz inostranstva (Čokaltea, Cvetkov), nastupili su i naši najbolji igrači Kozomara, Bogdanović, Smailbegović, Udžvarlić… Malo ko je očekivao da će Sarajevo za samo deceniju i po stvoriti tako značajnu šahovsku tradiciju i postati značajno međunarodno šahovsko stjecište. Sarajevski turnir  ušao je u kalendar FIDE i nije bilo iole značajnijeg velemajstora koji nije učestvovao na ovom turniru. Pogledajmo samo listu sudionika: Talj, Korčnoj, Štajn, Ulman, Benke, Bern, Pachman, Kavalek, Lejn, Tringov, Forintoš, Hort, Honfi, Lutikov, Antošin, Braun, Kotov… Tu su bili i najbolji jugoslovenski igrači: Gligorić, Matulović, Ivkov, Udovčić, Damjanović, Parma, Ćirić, Vukić, Kurajica, Planinc kao i najuspješniji predstavnici našeg kluba. Mnogi od njih su upravo na ovom turniru postizali svoje najznačajnije rezultate i međunarodne titule.

Sarajevski turnir se vrlo brzo afirmisao kao jedan od najznačajnih i slobodno možemo reći, da je to bio prvi tradicionalni turnir u bivšoj Jugoslaviji, preteča mnogih drugih. Na našem turniru Talj je izvodio svoje vratolomije, Ullman i Stein dokazivali svoju visoku klasu, Korčnoj pobjeđivao manirom velikog šampiona… Istinska je šteta što je šahovski klub Sarajevo iz objektivnih razloga prestao sa tradicijom organizovanja, pogotovo što je igranjem kvalifikacionog turnira omogućavao posebno mladim igračima da se afirmišu na sarajevskom turniru. Sarajevski šahovski turnir je ušao davno u ozbiljnu šahovsku literaturu. Danas nema iole ozbiljnijeg majstora, koji u svom teorijskom izgrađivanju može zaobići deceniju i po zbivanja na našem turniru.

Tokom perioda nakon Drugog svjetskog rata je stalno radila šahovska škola i vršena stalna edukacija šahista članova Kluba. Glavni treneri su bili otac i sin Franjo i Zvonko Meštrović. To je dovelo do naglog napretka šaha u Sarajevu tako da je istovremeno 1978. godine seniorski, omladinski, pionirski prvak Jugoslavije bio iz šahovskog kluba „Sarajevo“. Iste godine iz Sarajeva su bili i ekipni i ženski prvak Jugoslavije. U 1980-tim godinama Klub je imao preko 400 aktivnih članova sa 11 sekcija, a na čelu Predsjedništva bio je i današnji počasni predsjednik prof.dr. Enver Raljević. Posebna pažnja posvećivana je stručnom radu i školovanju mladih šahista. Poznata je nadaleko bila pionirska šahovska škola koju je vodio internacionalni majstor Zvonko Meštrović. Klub je osvajač prvenstva Bosne i Hercegovine čak 30 puta.

Nakon sticanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine ŠK „Sarajevo“ je nastavio da se takmiči u Premijer lige Bosne i Hercegovine. Posljednjih godina Klub se takmiči u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine.

Najveći klupski uspjeh bosanskohercegovačkog šaha na međunarodnoj sceni postignut je 1994. godine kada je združena ekipa ŠK „Sarajevo“ i ŠK „Bosna“ pod nazivom „Bosna-Sarajevo“ osvojila titulu klupskog prvaka Evrope u šahu. U toj ekipi nastupio je svjetski prvak Gari Kasparov. Šahovski klub „Sarajevo“ više od 60 godina u aprilu mjesecu uspješno organizuje međunarodne šahovske festivale, a bio je i organizator 10 međunarodnih turnira svjetske kategorije. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu jedini šahovski klub u Sarajevu koji je imao stalnu aktivnost bio je ŠK „Sarajevo“. Čak i u periodu 1992-1995. godina redovno su organizovani šahovski festivali na kojima je bilo više od 100 učesnika, a u doba potpune opsade kao međunarodni igrači igrali su članovi UNPROFOR-a. 1994. godine povodom 90-godišnjice Kluba organizovan je veliki brzopotezni turnir u hotelu Holiday. Također, organizovani su turniri između pojedinih sarajevskih brigada, a prostorije Kluba su tada bile u ulici Kulina bana.

Šahovski klub „Sarajevo“ redovno organizuje vikend šahovske turnire. U ŠK “Sarajevo” ponikli su mnogi majstori šaha, među kojima su najpoznatiji velemajstori Predrag Nikolić i Vesna Mišanović. U 2004. godini prilikom proslave 100 godina postojanja Kluba šahovski klub „Sarajevo“ je dobilo zlatnu zahvalnicu Grada Sarajeva.

Šahovski klub „Sarajevo“ kao najstariji klupski kolektiv u Bosni i Hercegovini nastoji da populariše šahovsku igru, okupljajući veliki broj ljubitelja i poklonika šaha. I pored problema sa finansiranjem, uslijed neriješenog finansiranja vrhunskog šaha u Bosni i Hercegovini, šahovski klub „Sarajevo“ je mjesto gdje se odvija najaktivniji šahovski život u Bosni i Hercegovini.

1. Sarajevski šahovski turnir